AKTIVNOSTI
I PROMATRANJA
-7.Messierov maraton 2001
-Radošić sinjski 2003
-Prolaz Venere 2004
-12.Messierov maraton 2006
-Posjet pustinji Blaca 2006
-Dicmo 2006
-Petrova gora star party 2014
7. MESSIEROV MARATON VIŠNJAN - RUŠNJAK 2001
24.03.2001 godine održan je sedmi po redu Messierov maraton Višnjan-Rušnjak, nazvan još i spartanski Messierov maraton. Organizirali su ga astronomsko društvo Višnjan pod vodstvom astronoma Korada Korlevića. Ovo je bilo moje prvo sudjelovanje na Messierovom maratonu u Višnjanu. Budući da nisam tada imao nikakvih optičkih instrumenata, ni dvogled, ni teleskop, nisam se mogao natjecati, već sam išao samo kao promatrač. Početkom godine sam upoznao neke od članova astronomske sekcije fizikalnog društva Split - Anu Bedalov i Antu Perkovića. Budući da sam baš u to vrijeme tek počinjao sa prvim pokušajima brušenja zrcala, viđao sam se s njima u nekoliko navrata zbog informacija i skripti na tu temu. Razglabali smo o mogućnostima nabave bilokakvog teleskopa, te o tome koje su opcije raspoložive za nas amatere u našoj maloj zemlji u kojoj je obzirom na stanje i standard bilo i logično da je izbor tada u nas bio apsolutno nikakav!
Zaključivši da teleskopi Tasco i ProLux koje ste tada mogli naći po dućanima za foto, sport i lov nisu bili za ništa, a sa druge strane, na Zvjezdanom selu nisu bila moguća nikakva astronomska promatranja jer nam ih nisu dopuštali, razmišljali smo tada jedino o mogućnosti izrade teleskopa. Ana je upravo u to vrijeme čak i brusila vlastito 150mm zrcalo. Jedno jutro, kad smo se dogovorili za kavu u jednom kafiću na rivi u Kaštel Kambelovcu, donio sam joj za pokazati što sam nabavio. Dva staklena diska od 200mm, debljine 10mm, jedan za zrcalo, a drugi za alat za brušenje. To sam naručio da mi izrežu u staklari. Anina stakla za alat i zrcalo bila su 25mm debljine pa sam odmah naslutio da tu nešto smrdi :) Nisu ta njena stakla bezveze bila tolike debljine. Tek kasnije kad sam brusio svoje tanko 200mm zrcalo skužio sam da ovo moje pretanko staklo ustvari ne valja ništa! :) Nisam imao ni kolofonij za izradu smole za poliranje, a samo u Rijeci i u Istri se koristio kod svinjokolje i bilo ga je kupiti samo tamo u njihovim dućanima poljoopreme.
Tada mi je Ana spomenula da će u ožujku biti Messierov maraton, te
mi je predložila da im se pridružim ako sam zainteresiran. Buba u uhu mi je
bila čitava dva mjeseca, sve do pred sam maraton, te sam na koncu odlučio
ići. Nisam se nikada toliko daleko zaputio sam samcat, tako da sam se dugo
premišljao, ali strast prema noćnom nebu, želja za upoznavanjem istomišljenika
i upornost su na koncu ipak prevladali!
Najveće prepreke su mi bile to što nisam imao ni vozačku, ni auto,
ni mobitel. Iako sam se zaputio jako rano u subotu ujutro, izgubio sam mnogo
vremena u putu, te najviše na riječkom autobusnom kolodvoru čekajući 2 i pol
sata autobus presjedanja za Poreč. Ana i ja smo se inače dogovorili da će
me netko doći pokupiti kad se iskrcam iz busa na cesti ispred hotela "Global"
u malom mjestu Baderna, u blizini Višnjana. No budući da sam stigao tek oko
22.45, nitko nije mogao prekidati maraton koji je bio u punom jeku pa sam
se morao pokušati snaći sam. Budući da je u prizemlju hotela bio kafić, došao
sam do šanka pitati nekoga za informacije kako doći do Rušnjaka. Taman su
se tu našla dvojica momaka lokalaca koji su mi ponudili prijevoz do promatrališta.
Nisam imao nikakvog izbora nego objeručke prihvatiti, mada se nismo znali,
ni poznavali :) Ljubazni dečki su imali drndavog crvenog Yuga 45 koji je bio
prerađivan, sa motorom od Lancie i velikim auspuhom pa smo se u tom bučnom
čudu nekako dovukli do promatrališta. Dečkima sam bio zahvalan do groba jer
bi mi sve propalo da nije bilo njih!
I tako sam konačno došao na boćalište oko 23 sata. Ostao sam zatečen
kad sam tamo našao veliku grupu ljudi i mnoštvo teleskopa na boćalištu. To
mi je bio prvi put da prisustvujem nekom većem okupljanju astronoma amatera.
Odmah sam se priključio i potražio Anu Bedalov, budući da sam od svih njih
jedino nju poznavao. Na maraton su došli Ana, Natko Bajić i Duje Bonacci.
Ana je uspjela odnekud posuditi tek mali refraktorčić 60/500, obzirom da su
mogućnosti za nabavu iole kvalitetnog teleskopa u to vrijeme bile jako loše.
Nikada neću zaboraviti koliko je tamno nebo tada bilo na Rušnjaku.
Obzirom na okolna stabla, jedva biste primjećivali siluete ljudi u potpunom
mraku pa je bilo pomalo i sablasno čuti glasove pored sebe, a ne vidjeti nikoga!
To je dokaz koliko je u to vrijeme noćno nebo bilo kvalitetnije nego danas
kad je znatno poraslo svjetlosno onečišćenje. Bilo je tu teleskopa svih tipova
i veličina. Obzirom na to da se nisu svi teleskopi koristili za natjecanje,
imao sam priliku slobodnim teleskopima šarati po nebu i uživati u nebeskim
objektima, za što dotad nisam imao mnogo prilike. Budući da sam tako tamno
nebo dotad vidio samo par puta u životu, sve mi je izgledalo impresivno i
neobično! Zadnji put sam imao tu prigodu iz svog dvorišta za vrijeme zamračenja
u Domovinskom ratu. Koliko je na Rušnjaku tada bilo kvalitetno nebo govori
i sam doživljaj kad sam nabasao na 100mm f7 refraktor kućne izrade od ekipe
iz Malog Lošinja. Kad sam ga uperio u kuglasti skup M13 u Herkulu, bio sam
zadivljen koliko je blještao. Ne sjećam se da sam ga ikad tako dobro i kontrastno
vidio, čak ni kad sam sa ekipom DUAP Polarisa odlazio na promatranja po dalmatinskoj
zagori sa Meade 200mm newtonom! Zlatko Ciganj iz AAD Rijeka se natjecao na
svom 250mm f4 dobsonu kućne izrade pa sam imao prilike i na njemu baciti oko
na M13 koji se vidio razbijen do središta!
Na maratonu nas je bilo iz Zagreba, Rijeke, Dalmacije, s Malog Lošinja,
a bili su i gosti iz Slovenije. Bilo je članova AD Beskraj, AD Zagreb, astronomske
sekcije Fizikalnog društva Split, AD "Leo Brenner" Mali Lošinj i
AAD Rijeka. Skompao sam se s jednim slovencem, Gregorom Kervinom koji je imao
nekakav oveći teleskop, na kojem sam također visio veći dio vremena :) Pričali
smo dugo o optici i astronomiji. Nisam se ni stigao napričati sa svim sudionicima
koliko mi je tema i pitanja tada prolazilo kroz glavu :)
Od
ponoć do 1 ujutro je bila pauza za druženje u spomendomu, uz vatricu,
palačinke, grah sa kobasicama i topli čaj! Bio sam presretan što sam bio na
jednom tako dobro organiziranom okupljanju punom srdačnosti, entuzijazma i
dobre volje! Njima je to bilo razumljivo i uobičajeno, no meni nešto posve
nepoznato, budući da nisam dotad prisustvovao nikakvoj većoj manifestaciji.
Mladi lošinjani proučavaju nebeske karte
Netko od zagrepčana je imao 200mm truss tube dobsona kojim smo
ujutro gledali Mars. Bio sam zadivljen pogledom na šarenu kuglicu koja je bila
puna detalja i sa polarnom kapom koju dotad nikad nisam vidio. Najsimpatičniji
i najborbeniji su bili dva mlada natjecatelja iz Malog Lošinja, David Šanić i
Igor Kušeta, koji su se bome primili posla u pronalaženju objekata! Natjecali
su se na Meade 90/1000mm refraktoru.
Pauza u spomendomu uz grah, palačinke i čaj :)
Martin, Igor
Sudionici se griju uz vatricu :)
Cijelu noć je bilo vedro i natjecanje se uspješno održalo do početka
svitanja. Zlatko Ciganj iz AAD Rijeka je pronašao najviše objekata i time
postao pobjednik 7. Messierovog maratona!
Nakon neprospavane noći otišli smo u dormitorij u Višnjanu da se
napokon odmorimo i naspavamo!
Kad smo se ustali oko 11 sati, pošli smo na razgledavanje mjesta.
Ja sam se bacio u traženje najbližeg dućana poljoopreme da si mogu kupiti
barem 2 kilograma kolofonija jer bez njega ne bi bilo ništa od moje buduće
izrade teleskopskih zrcala. Nakon toga sam ušao u prostorije višnjanske zvjezdarnice
na razgledavanje. Mogao sam tako uživo vidjeti prostor i kupolu zvjezdarnice
gdje bi Korado mukotrpno radio, a ja bih ga često znao prekidati telefonskim
pozivima u gluho doba noći kada bih ga pilio sa pitanjima o izradi teleskopa!
:)
Bio sam zadivljen time koliki posao odrađuju višnjanski astronomi
i to u tako malim prostorijama društva, na prastarim računalima i na teleskopu
koji su sami izradili!
Pogled sa ulice na kupolu
Kupola višnjanske zvjezdarnice
Korado i ja
Srce mi je bilo ko kuća što sam upoznao Korada i što sam imao priliku
zaviriti u višnjansku zvjezdarnicu, a najviše me se dojmio pano sa modelima
otkrivenih asteroida! Bilo mi je tada vrlo čudno da se o podvizima tog malog
i samozatajnog astronomskog društva vrlo malo piše u medijima. Kasnije sam
shvatio da je u Hrvatskoj jako mali broj nas zanesenjaka, a znanstvene teme
nemaju dovoljno medijskog prostora kao estrada ili nogomet.
Nakon posjete zvjezdarnici otišli smo na svečani ručak i dodjelu
priznanja za sudjelovanje na maratonu. Nisam ni ja ostao praznih ruku iako
se nisam natjecao. Korado mi je pripremio skripte sa uputama za brušenje zrcala!
Pobjednik Zlatko
Nakon ručka smo išli na zajedničko fotografiranje pokraj nove
tićanske zvjezdarnice u izgradnji.
Ana i ja ispred tićanske zvjezdarnice. Ana drži u
ruci moj kolofonij i skripte :)
Gregor
Mladi astronomi amateri uz Korada
Zajednička fotografija
Razišli smo se nakon zajedničkog fotografiranja i polako se prepuni
dojmova zaputili kući. Duje i Ana su me odbacili do Pazina gdje sam se ukrcao
na bus za doma.