AKTIVNOSTI
I PROMATRANJA
PROLAZ VENERE ISPRED SUNCA
Evo smo napokon dočekali taj
drugi prolaz ili kako ga još zovemo "tranzit" Venere preko Sunca
ujedno i posljednji u ovom stoljeću. Slijedeći par prolazaka Venere zbiti će se
tek u 22. stoljeću, točnije 2117 i 2125 godine i to oba početkom prosinca. Kako
sam naveo u tekstu o prošlom prolazu Venere 2004, ovaj iz 2012 nije u cijelosti
bio vidljiv iz naših krajeva. Mogli smo vidjeti samo drugi i završni dio
prolaza Venere.
Promatranje smo održali na
brdašcu Malačka, to je zapadni dio planine Kozjaka. Na promatranju je bilo nas
pet: moj prijatelj i školski kolega Dean Jerčić i ja te članovi DUAP Polarisa
Goran Artić, Drago Peslač i Jerko Barišić. Poslije nam se pridružila skupina
radoznalih izletnika, rusko - hrvatski mix prijatelja koji su slučajno naišli,
a načuli su već da će danas biti prolaz Venere i bilo im je vrlo drago što su
dobili priliku gledati kroz teleskop pa čak i uslikati Veneru. Tako da je taj
sat i pol bilo vrlo veselo i živo!
vesela ekipa
Inače Dean je došao po mene u 4,
došli smo na benzinsku u Kaštel Lukšiću, dočekali ekipu iz Polarisa i svi
skupa se zaputili na Malačku. Neispavan i umoran jer nisam ni mogao spavati
od nestrpljenja, živnuo sam čim je sunce granulo! Ja i dean smo promatrali
na mom homemade 90/800mm refraktoru, a Polarisovci na svom Maku 127/1500mm.
Od kamera smo imali moj Sony Cybershot DSC W35 idiot fotoaparat koji već ima
popriličnu satnicu u astrofotografiji, a ekipa iz Polarisa je fotografirala
sa FUJI Film IS Pro sa UV-IR mogućnošću snimanja. Goran mi je posudio njihov
micro stage adapter da mogu montirati svoj fotić na okular teleskopa, da se
ne mučim fotografirati "iz ruke".
Dean i ja uz teleskop
Dean nije dosad rukovao teleskopom
no brzo je usvojio fotkanje i korištenje teleskopa. Njemu sam povjerio većinu
slika Venere koje slijede. Na papiru su ispisane prijetnje nekih zamišljenih
svemiraca sa Venere (braća Venerovci - Prupa, Bljukuš i Mule, te njihovi rođaci
- Amuel, Bruxiel, Maniel i Prensoshnacy), za koje smo izmislili da nas mrze
jer su davno morali pobjeći sa Venere, zbog toga što je naš planet plimno
sinkronizirao Venerinu rotaciju sa gibanjem obaju planeta oko Sunca, uništivši
time život i magnetsko polje na Veneri. Inače, sinkronizacija Venerine rotacije
od strane Zemlje je zbilja znanstveno i dokazana. Kod svakog prolaska blizu
Zemlje, Venera pokazuje Zemlji uvijek jednu te istu stranu! Venera se zbog
toga rotira sporo i retrogradno (unazad), čime dan na Veneri traje 243 zemaljska
dana! To za posljedicu ima usporavanje kretanja užarene Venerine unutrašnjosti,
a time i nestanka magnetskog polja, koje je inače 800 puta slabije od Zemljinog!
Nestanak magnetskog polja doveo je do jake izloženosti Venerine atmosfere
Sunčevom zračenju, što opet dovodi do lančane reakcije isparavanja mogućih
praoceana iz tog doba, te podivljalog efekta staklenika! To se vjerojatno
dogodilo u ranoj povijesti Sunčevog sustava, prije oko dvije do tri milijarde
godina.
Ekipa Polarisa uz
teleskop
Bilo je poprilično friško gore na
brdu pa se trebalo malo toplije obući. I tako je Sunce granulo, a mi se bacili
na posao.
Sunce i Venera nakon
svitanja
Naravno, pri samom horizontu naša
atmosfera dosta treperi i slika je bila malo mutna, ali uslikali smo koliko
se dalo. Bitno da je Venera tu!
Vrlo ugodno iznenađenje
nam je pružio avion koji je uz Veneru imao i svoj "tranzit"
Poslije se slika koliko-toliko stabilizirala
pa smo dobili malo bolje fotke.
Sa Kozjaka puca impresivan
pogled na Kaštela, Split i srednjodalmatinske otoke
Efekt kapljice zbog
Venerine atmosfere
Promatrali smo do 7 sati kada je
već pola Venerine pločice sišlo sa Sunca. Moji dojmovi su odlični, do kraja
smo iskoristili ovaj posljednji prolaz Venere za naših života! Vidimo se 2117!