Boćalište na Rušnjaku u 18. sati
9.MESSIEROV MARATON VIŠNJAN – RUŠNJAK 2003
Po deveti put, 29.03.2003 na brdu Rušnjak blizu Višnjana u centralnoj
Istri održan je Messierov maraton, natjecanje imaoca teleskopa u pronalaženju
nebeskih objekata iz Messierovog kataloga. Natjecatelji su imali i svoje pomoćnike.
To je ujedno i jedno od najvećih okupljanja astronoma amatera iz Hrvatske i
inozemstva. Glavni organizator maratona je naravno naš Korado Korlević, jedan
od najaktivnijih astronoma u Hrvatskoj. Bilo nas je oko dvadesetak natjecatelja.
Glavni sudac bio nam je prošlogodišnji pobjednik Natko Bajić (Astronomska sekcija
Fizikalnog društva Split). Ostali suci su bili redom: Zlatko Ciganj (AAD Rijeka),
Željko Andreić (Zagreb), Dorian Božičević (AD "Leo Brenner" Mali Lošinj)
i Vanesa Ujčić (AAD Rijeka). Da napomenem da je meni ovo bio prvi put da se
natječem jer prije nisam imao teleskop. Moje prvo sudjelovanje na Messierovom
maratonu, ali bez teleskopa je bilo 2001 godine. Tada sam došao kao promatrač.
Zahvaljujući mom zaposlenju kao kooperant u brodogradilištu "3.Maj"
u Rijeci, uspio sam se učlaniti u AAD Rijeka i postao sam član riječke ekipe
na Messierovom maratonu. Našu ekipu AAD Rijeka od natjecatelja i pomoćnika su
predstavljali: Đoni Štimac i Emil Paladin, ja i Alen Ožbolt, Veljko Tomić i
Ivica Pešun, dok je Elio Janko bio bez pomoćnika. Od teleskopa smo koristili:
Vixen bino 80mm kojeg su koristili Đoni i Emil, Veljko i Ivica su imali Zeiss
Telemator 63/840mm koji je inače verzija slična Telementoru, samo što Telemator
još ima i optički tražioc 8x40 i motor za praćenje, a oba su vrhunski refraktori.
Ja sam imao svoj 150mm f8 newtonian kućne izrade na ekvatorijalnoj viličastoj
montaži napravljenoj od volana BMX bicikle, dok je Elio koristio dalekozor 20x60.
Boćalište na Rušnjaku u 18. sati
Ivica i Veljko
The fight :)
Vremenski uvjeti nisu mnogo obećavali, no mi nismo previše ni marili. Kao i svim amaterima najvažnije nam je bilo druženje i razmjenjivanje znanja s članovima drugih astronomskih društava. Oko 16 sati počeli smo se okupljati na riječkoj zvjezdarnici. Došli su Dorian Božičević i Martin Hadžić s Malog Lošinja. Oko 16.30 desila se jedna neugodnost kad smo svi vidjeli vozno stanje Ivičinog Renola 4. Gume su mu bile ispucane, cijev za dovod goriva istrulila - jednostavno nije mogao u Višnjan. Tada smo se morali stisnuti u autu od Elija da bi Veljko i Ivica mogli ići. I tako smo krenuli. Dok smo se vozili Istrom, vrijeme je bilo vrlo promjenjivo. Hvala bogu kad smo došli, počelo se razvedravati pa smo odahnuli. U Štifanićima smo svratili u konobu "Idila" na kavu, te smo nakon dvadesetak minuta krenuli na Rušnjak. Kad smo došli, boćalište je već bilo puno.
Uvod prije početka natjecanja je bio rezerviran za razgledavanje šarenog spektra instrumenata. Unatoč veličini pojedinih teleskopa, najviše je iznenadila mala Marina Tumpić iz Vidulina u Istri, članica AU Vidulini. Njezin teleskop je bio jedinstven u svijetu! To je bio teleskop 1x7, načinjen od prazne sive PVC cijevi promjera 32mm, montiranoj na foto stativ. Dakle kao objektiv tog teleskopa služilo je samo oko prislonjeno na donji kraj cijevi gdje bi trebao doći okular. Razlog tome jest to što je Marina jako željela sudjelovati u natjecanju, ali nije bilo raspoloživih teleskopa. Sjetila se ovog zgodnog rješenja, a sudački tim je odlučio 1x7 priznati kao instrument. Kad sam ga vidio bio sam totalno zbunjen! Njime je Marina našla čak 4 objekta! Marina je bila najmlađi natjecatelj na Messierovom maratonu, a njen 1x7 teleskop bio je dokaz loših uvjeta nabave dijelova za teleskop u Hrvatskoj.
Simpatična Marina i njen teleskop 1x7
Naš Beri je ovu sliku skupa sa kratkim izvještajem pokazao nekim od američkih astronomskih društava. Kad su ameri vidjeli što je Marina napravila, pali su na koljena i kao nagradu za upornost i nepokolebljivost, gospodin Adolph Kurth iz Rochester astronomy kluba Marini je poslao set optike za mali 80mm refraktor. Osim toga Vidulinci su dobili još optike (zrcala, okulari i ostalo) kako bi se bolje opremili. Tako je nastao i Rochester - Vidulini projekt, prekomorska veza između dva astronomska kluba. Sva sretna zbog novog teleskopa Marina je izjavila: "Barba iz Amerike mi je poklonio nebo!" I tako je u Hrvatskoj otpočeo projekt nazvan "Nebo na poklon". Glavna zadaća mu je izrada novih teleskopa u službi popularizacije astronomije u školama diljem Hrvatske.
Najveći instrument na maratonu je bio "Destroyer" - dobson 330mm promjera zrcala od AD "Beskraj" iz Zagreba. Optička cijev tog teleskopa je inače izrađena u astronomskom društvu u Višnjanu. Tijekom večeri došao je Petar Radovan - Pjer, bliski suradnik Korada Korlevića. Kad je vidio moje čudo od teleskopa rekao je da će mi pokloniti jedno staklo za zrcalo jer se oduševio načinom izrade mog teleskopa. Svi smo se napokon smjestili i oko 19 sati Natko je proglasio početak natjecanja. Svi su najprije počeli tražiti M44 i M45 kako bi ih se "riješili". M74 i M77 nitko nije našao jer su kao i M33 bili već nisko nad zapadnim obzorom u sumrak. Meni je sudac bio Željko Andreić. Bilo mi je malo neugodno kad sam ga počeo vrlo često zvati jer je vrlo brzo trčao od jednog do drugog natjecatelja i djelovao mi je malo umoran od toga. Brzo sam "očistio" Bika, Oriona, Velikog Psa, Kočijaša i Jednoroga. Uvelike mi je pomogao moj pomoćnik Alen koji me vjerno slušao i bez njega ne bih uspio. Nebeske karte također mnogo pomažu kod redoslijeda pronalaženja, ali treba i starhoppati jer ne ide baš sve uvijek po redoslijedu. Od svih otvorenih zvjezdanih skupova najljepši mi je M37, koji ima ogroman broj sitnih zvjezdica manje-više jednakog sjaja pa se čini kao da je netko prosuo šećer, a u sredini se nalazi malo sjajnija narančasta zvijezda koja vjerojatno ne pripada samom skupu. Sam skup je inače dovoljno sjajan da se može razlučiti i malim teleskopom, a u velikom i to naročito u onom s velikim vidnim poljem okulara pogled je impresivan.
Nisam ni slutio koliko ću daleko dogurati na maratonu, budući da mi je bio prvi put da se natječem. Oko jedan sat su mi rekli da po trenutnom poretku dijelim drugo mjesto sa Vjekoslavom Babićem i Andrijom Eršekom iz AD "Beskraj", sa pronađena 62 objekta. Ante Perković iz astronomske sekcije Fizikalnog društva Split bio je prvi sa 71 pronađenim objektom. Moji su neloše napredovali s obzirom na optiku kojom su raspolagali. Najviše se pokazao Elio, koji je u konačnici pronašao 28 objekata, a koristio je samo 60mm dalekozor! Ivica i Veljko su odustali jer su se borili čak i sa M13 koji je inače laka meta. Kad su ga tražili gunđali su "Gdje je ta svinja,…?!", a nisu ni primjetili da im se objektiv Zeissa zamaglio. Slično su prošli i Đoni i Emil, također zbog zamagljenih objektiva, a našli su oko desetak objekata.
Ivica i Veljko uz Zeiss Telemator C63/840mm
Slično su prošli svi koji su imali refraktore. Ali me najviše iznenadio Ante Perković koji je bio jako uporan i borio se unatoč zamagljenoj Lukrici - 120mm Konus refraktoru.
Ante i Lukrica
Moj teleskop. Sasvim lijevo vidi se "Destroyer" 330mm od AD "Beskraj"
Ivica, ja i Đoni uz moj teleskop
M4 u Škorpionu
U drugom dijelu noći je bilo dosta borbeno. Priznajem da sam se jako bojao jata galaksija u Djevici jer su slabog sjaja, ali uz pomoć karata sve sam očistio, osim M88. Pred jutro se naoblačilo pa nismo očistili Strijelca. U 5 sati ujutro Natko je zaključio natjecanje, a rezultat je bio ovakav:
1. Ante Perković 88
2. Vjekoslav Babić 78
3. Andrija Eršek 77
4. Stipe Vladova 73
5. Dorotea Andreić 64,…
Sasvim sam zadovoljan svojim 4. mjestom obzirom da mi je prvi put. Nakon natjecanja počeli smo se lagano pakirati. Smjestili smo se u dormitoriju u Višnjanu i odspavali do podne. Nakon toga smo išli u restoran "Borgonja" na svečani ručak i podjelu besplatnog piva i janjetine, … ovaj,… pardon, podjelu nagrada i priznanja za sudjelovanje u natjecanju. : )))))))))))
Naša ekipa na dodjeli priznanja i nagrada
Moj dični sudac Željko Andreić
Natko i Korado
Ante pobjednik
Nakon toga smo išli u Tićan i slikali se.
Naša ekipa AAD Rijeka ispred tićanske zvjezdarnice
Pitao sam se gdje je nestao Pjer. Na samom zajedničkom fotografiranju sam se uskomešao sjetivši se da sam zaboravio u Pjera uzeti staklo! Dao sam svoj fotoaparat Martinu Hadžiću da nas uslika i to je sve na slici ispalo smješno sa mojim podignutim rukama u vis, kao da zazivam neke duhove! :))))
Gdje mi je staklo??!! :))))
Kad smo došli u Tićan, Pjer je taman odlazio pa sam pošizio i morao uhvatiti Elija da me prebaci natrag u Višnjan po staklo. Došao sam kod Pjera i dobio 150mm staklo. Slijedeće godine napravio sam od njega 150mm f5 zrcalo za novog dobsona, namijenjenog za idući Messierov maraton :)
Kad smo napokon sve obavili, krenuli smo nazad za Rijeku.