ATM
IZRADA TELESKOPA
IZRADA TUBUSA I MONTAŽE
Tubus je nosač optičkih dijelova teleskopa. On služi u svrhu držanja razmaka među optičkim dijelovima i njihovog održanja u fiksnom položaju. Za manje teleskope refraktore i reflektore kao najčešći materijal korišten za izradu tubusa je PVC kanalizacijska cijev koju možete kupiti u trgovini građevinskog materijala. Siva PVC cijev može se naći u promjerima od 32 – 160mm, a narančasta od 110 – 500mm. Relativno je lagana, čvrsta i podatna za rezanje. Ovdje ću prikazati izradu tubusa za 150mm teleskop reflektor. Montaža služi za oslanjanje tubusa, te za mogućnost pomicanja i usmjeravanja teleskopa po noćnom nebu.
IZRADA TUBUSA TELESKOPA
PVC cijev promjera 200mm i dužine 2200mm
Određivanje dužine cijevi vrši se na dva načina: -prema žarišnoj duljini zrcala određuje se udaljenost od optičke plohe glavnog zrcala pa do optičke plohe sekundarnog zrcala i od sekundarnog zrcala do žarišta glavnog zrcala. Drugi način je da se izbuše otvori za fokuser i nosač sekundarnog zrcala bez rezanja cijevi na mjeru, postavi se sekundarno zrcalo i fokuser sa okularom, a nosač glavnog zrcala sa zrcalom se ubaci s druge strane cijevi i gura sve bliže sekundarnom zrcalu sve dok slika u teleskopu ne bude oštra na pola hoda fokusera. Tada izmjerimo koliko je udaljen nosač glavnog zrcala od donjeg ruba cijevi i po toj mjeri režemo cijev. Uvijek bi trebalo ostaviti malo više cijevi kako vijci za centriranje glavnog zrcala ne bi stršili van ruba cijevi, što bi inače uzrokovalo izlaganje vijaka udarcima. Tada probušimo rupe na cijevi tamo gdje dođe nosač glavnog zrcala i potom ga učvrstimo na cijev. Ja sam brusilicom odrezao cijev na mjeru budući da je teleskop već imao ovakvu cijev, ali je bila puna pokusnih rupa za učvršćivanje fokusera, nosača glavnog teleskopa i tražioca. Ovaj teleskop je od prijatelja Denisa Firića kojem sam izbrusio zrcalo, a ostatak je izradio sam.
Rezanje cijevi na mjeru
Nakon rezanja cijevi na mjeru slijedi probijanje otvora za fokuser. To sam napravio brusilicom i to na 90mm od gornjeg kraja cijevi. Ovo je inače vrlo nepraktično jer se kasapi cijev, a nastaju i neželjeni produženi rezovi koji vire van fokusera. Kasnije sam nabavio set krunskih svrdala za probijanje okruglih rupa u drvu, plastici i knaufu pa bi tako rupa izgledala mnogo bolje. Dno fokusera bilo je ravno pa sam ga u cilindrični oblik izbrusio na stolnoj brusilici kako bi fokuser slijedio površinu cijevi. To inače da bi ispalo precizno mora se izvesti na glodalici kojoj nemam pristup kao ni tokarskom stroju. Probušio sam rupe na fokuseru i na cijevi. Na te rupe se učvršćuje fokuser na cijev.
Probijanje rupe za fokuser
Fokuser je istokaren od juvidura kao i većina drugih koje sam radio za sebe. Vrlo važno je sprijateljiti se s nekim tokarom jer je danas tokarenje ovakvog nečeg nije jeftino, oko 200 do 300 kuna. Za te novce bi se skoro moglo kupiti gotovi polovni rack & pinion fokuser, a malo tko u kućnoj radionici ima makar onaj mini tokarski stroj koji bi bio dovoljno velik za tokarenje ovakvih manjih dijelova. Tokarenje je na ovim prostorima pojam, te bi dolazak kod tokara ponekad znao odisati kao da ste došli u NASA-u! Većina tokara radi u nekoj firmi i tokare dijelove samo u firmi, tako da tamo nema ponude tokarenja za obične građane. Takvi tokari, ako su voljni, običnom građaninu istokare nešto, bez znanja firme jer usluga tokarenja nije u ponudi i tada tokari sami bubnu neku cijenu (obično vrlo visoku). Ako još pritom taj tokar ima mnogo posla, tada ćete poduže čekati da vam istokari nešto. Bez tokarskog stroja je nemoguće izraditi npr. fokuser, kućište okulara ili objektiva. Što bih uspio, napravio bih kod tokara, a kada poslije više ne bih zbog okolnosti u firmi imao pristup tokaru, lijepio bih izolir trakom cjevčice koje bih pokušavao upasati jednu u drugu, što s uspjehom, što bez uspjeha. To na koncu ne bi ličilo na ništa, bilo bi ukrivo, totalno drljavo i neprecizno. To je kao kad djeca pokušavaju svojim plastičnim alatom odviti pravi metalni vijak. Dakle ništa bez tokarskog stroja! Najbolja varijanta rješenja ovakvih dječjih bolesti je da astronomsko društvo u kojem se nalazite ima jednog od članova koji je ujedno i tokar po struci i obavezno neka je samostalan sa svojom vlastitom tokarskom radionicom kod kuće. Tako bi uvijek napravio nešto za društvo ili članove pojedinačno.
Za snimanje web kamerom je ovakav helikalni fokuser potpuno neprikladan jer se pri izoštravanju slike okreće kamera skupa s okularnim tubusom. Dakle tu bi još trebala i glodalica za izraditi zupčastu letvu za ozbiljniji rack & pinion fokuser. Najjednostavnija varijanta fokusera je na uvlačenje-izvlačenje što je također neprikladno. Okularni tubus takvog fokusera teško klizi pa se zbog toga pri pokušaju izoštravanja slike zbog trzaja pomakne cijeli teleskop što je osobita neugodnost kod velikih povećanja. Drljavost i fuš ne igraju kod ovog hobija, a budući da treba sve tokariti i glodati, amaterska izrada teleskopa je ponekad poprilično skup "sport".
Neobrađeni fokuser
Izbrušeni fokuser
Testiranje prilijeganja fokusera na cijev
Montiran fokuser
Montiran nosač sekundarnog zrcala
IZRADA ĆELIJE GLAVNOG ZRCALA
Kao materijal za ćeliju glavnog zrcala poslužili su tvrda višeslojna šperploča debljine 20mm, tokareni aluminijski disk promjera 154mm i debljine 10mm, malo vijaka, matica, ljepljive podloške za staklo na stolu i sl. Inače ovaj aluminijski disk od 154mm ne mora biti tokaren, niti mora biti od aluminija, već i on može biti od spomenute šperploče koju ipak ne treba tokariti. Ja sam se inače uspio izvući piljenjem ubodnom pilom jer nije tražena tolika preciznost kod ćelije za zrcalo.
Materijal za izradu ćelije glavnog zrcala
Materijal za izradu ćelije glavnog zrcala
Drvenu šperploču sam odrezao u krug promjera 190mm, koliko je unutrašnji promjer PVC cijevi od 200mm. Ta se šperploča učvršćuje na tubus teleskopa i nosi pomični dio ćelije zrcala, spomenuti aluminijski disk. Postavio sam oba diska koncentrično i probušio u centru kroz oba diska rupu u koju dolazi pritezni vijak M8 koji drži diskove zajedno. Na aluminijskom disku zalijepio sam 3 podloške za staklo za stolove koje sada služe kao 3 točke na koje se oslanja zrcalo. Na rubovima diska nalaze se 3 limena držača glavnog zrcala.
Nosač glavnog zrcala
Na disku od šperploče probušio sam sa strana 3 rupe u koje dolaze vijci što pričvršćuju ćeliju na tubus. Vijci se ne uvijaju direktno u drvo nego se u tim trima rupama nalaze tiplovi koji unutra imaju navoj M6, a izvana su hrapavi da bolje „zagrizu“ u drvenu masu. Na drvenom disku probušio sam 3 rupe u koje dolaze vijci za centriranje glavnog zrcala.
Vijci za centriranje glavnog zrcala
Ćelija gledana sa strane
Zrcalo montirano u ćeliji
Zrcalo montirano u teleskop
IZRADA MONTAŽE ZA TELESKOP
U ovom ćemo vam tekstu opisati izradu dobsonove montaže. Kako nemam fotozapis o izradi montaže za ovaj 150mm teleskop, prikazat ćemo vam izradu montaže za moj 250mm f6.6 teleskop. Za tako velik teleskop najbolje je izraditi dobsonovu montažu od 30mm debelih kašuna za šalovanje zidova u građevinarstvu. Kupio sam kašun dimenzija 50x250cm i izrezao ga na komade potrebnih dimenzija. Baza je kvadrat dimenzija 50x50cm, još jedan takav komad okreće se po bazi i služi za pomicanje teleskopa po azimutu. Na njega dođu dva nosača tubusa duljine 63cm i širine 40cm. Na cijev sam pričvrstio altitudne ležajeve načinjene od čepova za kanalizacijsku cijev od 125mm. Nosači tubusa imaju na jednom kraju ureze gdje sjedaju altitudni ležajevi.
Kašun pripremljen za rezanje
Izrezani dijelovi montaže
Rezanje nosača tubusa
Izrezani nosači tubusa
Postavljanje stojnih čepova kojima se baza oslanja o pod
Sastavljen gornji dio montaže
Montiranje kotačića za pomicanje montaže po azimutu
Kompletirana montaža
Montiranje altitudnih ležajeva na tubus teleskopa
Montirani ležajevi
Kompletiran teleskop
Zbog žurbe na promatranje u Čavoglave, kod Hrvoja Jukice, ovaj teleskop umjesto opisivane ekvatorijalne fork montaže zasad koristi ovu dobsonovu koju sam napravio za promatranja na koja sam išao pri astronomskoj sekciji Fizikalnog društva Split.