ATM
-ATM u svijetu
-Autokolimacijsko testiranje teleskopa
ATM U SVIJETU
Joooj, da mi je, da mi je, ovakav jedan da mi je,
ali love mi u novčaniku nije!
Ne očajavajte zato dragi zvjezdoljupci, postoji alternativa!
-Što je ATM? -ATM (amateur telescope making), engleska je kratica za amatersku izradu teleskopa. Danas kad smo suočeni sa lošim stanjem naših džepova, nismo u stanju kupiti skupi teleskop. Međutim bilo bi ga mnogo lakše izraditi u kućnoj radinosti. Teleskopi se ne moraju složiti od tvorničkih dijelova, već se daju složiti od raznog priručnog materijala poput plastičnih cijevi, metalnih dijelova, drva i sl. To vam omogućuje da dođete do teleskopa uz znatno manji trošak.
Amaterska izrada teleskopa ili poznata još kao samogradnja teleskopa se može podijeliti u više kategorija:
1. dorada postojećeg teleskopa
2. kupnja optike, dok se ostatak izrađuje u samogradnji
3. potpuna samogradnja, koja uključuje izradu ne samo mehanike, već i optike za teleskop (brušenje leća ili zrcala)
Sedamdesetih godina u svijetu je buknuo ovaj neobičan hobi. Najveći zamah dobio je u Americi (SAD). Treba napomenuti da tamo postoje e-trgovine i raznorazni "garage sale" buvljaci gdje se može naći rashodovana vojna i medicinska optika, te je tako svima dostupan široki asortiman raznorazne krame. Tamo uistinu možete na svakom koraku, bilo gdje kupiti sve dijelove potrebne za izradu teleskopa.
fotografije jednog od mnogih astro partyja u Americi; rijeka ljudi i teleskopa
tamo su poneki primjerci teleskopa uistinu golemi, a sve je to kućna izrada
ATM U HRVATSKOJ
Nažalost, na surovu stvarnost naišao sam već pri prvim pokušajima izrade teleskopa. Naime kada sam 2000. godine krenuo u ovaj hobi shvatio sam da ATM u Hrvatskoj uopće ne postoji. Da stvar bude još gora, bilo je nemoguće nabaviti bilo koji dio za izradu teleskopa, čak skoro niti bilo što drugo što nema veze s teleskopom a da to može poslužiti u svrhu njegove izrade. Kao da je to netko žestoko prokleo pa da nastoji ubiti i bilo kakvu najmanju šansu za nabaviti bilo što baš onda kad se odlučimo to upotrijebiti za izradu teleskopa. Nigdje nije bilo trgovine gdje bi se moglo direktno kupiti staklo za izradu zrcala, ni brusne prahove, ni gotova zrcala, ni ostale dijelove - baš ništa! Sve je trebalo uvoziti izvana, što je također bilo problem jer carinici nisu znali kako oporezovati optiku zbog nepoznavanja nečeg kao što je izrada teleskopa. Zbog svoje su neupućenosti stvarali astronomima amaterima probleme jer dotad nije bio običaj da itko naručuje neke tamo leće i sl. Kod nas nije zastupljen ovakav hobi pa bi se mnogi paketi vraćali natrag. Carinici su smatrali da bismo trebali biti optičar sa vlastitom firmom da bismo uopće mogli naručivati leće, iako je eBay slobodna e-trgovina! Bio sam jako ljut zbog toga i mogao sam samo ljubomorno na internetu gledati amere kako imaju sve potrebno jer je kod njih na svakom koraku optička radionica, ali ne samo za naočale kao kod nas, već tamo možete nabaviti sve potrebno za izradu teleskopa. U to doba na ovim prostorima niste imali izbora osim dućana za foto, sport ili lov gdje ste mogli kupiti samo zadnju seriju loših teleskopa, kao recimo noviji Tasco, Bushnell, ProLux i ostalo smeće jako loše kvalitete po bezobrazno visokim cijenama i to u prosjeku od 1200 do 2700 kuna, tako da si tada nisam mogao priuštiti ni mali 60mm refraktorčić! Tada mi je jedino ostalo da pokušam napraviti teleskop i to barem 150mm reflektor, no nabaviti stakla i naći mjesto gdje ćete aluminizirati zrcalo bilo je potpuno neizvedivo! Postoje kod nas staklari što izrađuju staklene stolove od debelog prozorskog stakla, ali cijene tih stakala su nenormalno visoke. Stakleni disk od običnog prozorskog stakla promjera 300mm i debljine 19mm košta kod nekih staklara preko 1000 kuna, a najveća cijena koju su mi nudili je bila 1700 kuna, što je pljačka, a radi se o običnom prozorskom "float" staklu! Do 2004 godine niste uopće mogli u slobodnoj prodaji naći staklo deblje od 10mm! Pyrex optičko staklo promjera 300mm i debljine 60mm u Americi košta 100$! Pa sad usporedite! Naime, kvaka je bila u cijeni rezanja jer su dijamantni vodobrusni noževi jako skupi. Danas postoji alternativa kao što je vodeno rezanje tehologijom waterjet, no i to je skup proces. I okulari su relativno skupi, cijene su 300-400kn komad, pa je preporučljivo nabaviti starije okulare od mikroskopa i dalekozora. No ni njih nema kupiti u trgovini, već se mogu naći samo na sajmu rabljenih stvari ili ako slučajno netko ima razbijeni dalekozor. Naš trenutni životni standard u Hrvatskoj jednostavno ne dopušta postojanje optičke radionice dostupne običnim građanima, niti postojanje veletrgovine s velikim izborom teleskopa i optičkih dijelova u Hrvatskoj.
Mi smo mala zemlja i imamo previše svojih problema i vanjskog duga da bismo bili sposobni priuštiti sebi takvo što. Zato onaj koji želi izraditi teleskop, nalijeće na mnoštvo zidova i zapreka. Ja ni ne brojim koliko sam puta tako u svojih ovih godina bavljenja ovim hobijem naletio na zid jer nema ovog, nema onog. Mi smo na Balkanu, u zadnjoj rupi na svirali što se tiče astronomije i izrade teleskopa gdje je ATM skoro nepoznanica, gdje caruje šverc i lopovluk, gdje su dobrobit i blagostanje samo za odabrane, gdje se ništa pametno ne događa, a narod ne razlikuje astronomiju od astrologije. Većina onog što je potrebno za ovakav hobi je u Hrvatskoj preskupo, ne postoji ili je nabavljivo samo u veleprodaji, tako da si ljudi nikako ne mogu priuštiti bavljenje nečim pametnim pa im jedino preostaje gledanje gluposti sa televizije i svakodnevno prepucavanje nedodirljive političke elite, čija svrha su oni sebi sami! Njima bi čini se najviše i pasalo da se nitko ne bavi ničim pametnim ni kreativnim, da budemo ovce koje neće imati vremena za hobi zbog cjelodnevnog slabo plaćenog posla, nakon kojeg ni nemaju vremena za ništa osim buljiti u televiziju! Većina našeg puka ni nema konkretan hobi nego samo tračaju i puštaju da im se ispire i truje mozak glupostima na televiziji (propaganda sa RTL-a i NOVE TV) i sad kada iz takve mase izroni ATM-ovac, tada nema nikakvih uvjeta da se bavi izradom teleskopa! To je očit dokaz da je tržište za obične građane nedostižno kako bi se narod držao zatupljen, tako da svu pažnju posvećuje glupostima sa televizije i pustim lažima koje se čuju tamo svaki dan. Balkan je tako isprazan, beznadan teritorij prožet političenjem, lopovlukom, švercom, medijsko-marketinškom manipulacijom, kičem i šundom. Gleda se samo osobna korist i osobni uspjeh i kako nešto prodati, preprodati i štogod ušićariti. Uslijed stalnih kriza koje nastaju zbog naglog bogaćenja pojedinaca, narod ovakav hobi smatra egzotičnim, dalekim i nečim čime se samo bogataši mogu baviti jer "optika je skupa!" Zbog toga se malo ljudi kod nas bavi ovakim hobijem. S druge strane, kada imate ukućane koji vas prijekorno gledaju jer nosate po kući cijevi za teleskop i "žuljate stakla", a njih ništa ne zanima nego samo gledaju televiziju, nemaju razumijevanja za vaš hobi samo zato jer ih to ne zanima, tada se nemojte čuditi ako vam daju ultimatum nakon što čuju škripanje brusnog praha po staklu! Čovjek koji nema hobi vas obično pita: "Što ima?" pritom misleći na vaše kretanje u društvu, vaše zanimanje za cure i izlaske, provode i sl. i ako prepozna da ste malo više zainteresirani za hobi nego za te "općenite stvari" onda vas počne pilati jer smatra da ste "van kolosjeka". Zato sam i posvetio ovaj tekst takvima jer na ovim prostorima se ljudi slabo bave hobijima. Kad uvjeti za hobi izostanu, preostaju samo tračanje i politika koji obično idu na štetu slabijih. Kod nas ljudi ne priznaju ništa ako to ne prodajete i ne stvarate dobit iz toga. Neki ljudi u životu ne vide ništa vrijedno osim probitka i zarade, bavljenje nečim im uključuje jedino financijski koristan rad, dok se za hobije "nema vremena", a svaki novac utrošen u hobi im je rasipanje. Brinu samo za osobni uspjeh, a ako se vama fućka za takvu okolinu tada će vas ukućani goniti da se "trgnete" jer se susjed oženio, a vi ne ili ima veću kuću jer se vi "niste dovoljno trudili da je i vi imate!" To zamara i frustrira jer što mene briga koliko susjed ima ovoga ili onoga, ako sam ja zadovoljan ovim što imam! Ja sam se dugo mučio da bih napravio svoj prvi teleskop, a ljudi bi me pitali da li ja to prodajem, a izradio sam ga zato da ne bih kupio gotovoga koji je daleko skuplji i zato da bih imao vlastiti. Slažem se da se treba neprestano boriti za život i priskrbiti koju kunu, ali ne treba samo to biti smisao. Prvo što me ljudi upitaju kada čuju da pravim teleskope je: "-A prodaješ li ti to? Ima li zarade iz toga?" Jer po njima onaj koji se bavi nečim iz hobija, bez zarade je - zgubidan! Smatraju ga neradnikom, te najčešće kažu: "-A dao bi ja njemu teleskope pa bi vidio, nosio bi on meni cigle i miješao maltu, sve bi mu ja to bacio u smeće, bavi se glupostima!" Samo zato jer ih to ne zanima pa određuju! Većina ljudi koji nemaju konkretan hobi okreću se tračanju i politici, a tada postaju opasni jer štete ljudima oko sebe bez potrebe! Čovjek mora u svom životu stvoriti mjesto za hobi jer hobi opušta od posla i svakodnevice. Hobi nisu balote i karte, one su tradicija i jedan vid zabave. Ja hobijem smatram izradu nečega (uradi sam) kao što su modelarstvo, elektronika, robotika, radioamaterizam, izrada teleskopa i sl. Nas astronoma amatera graditelja teleskopa na ovim prostorima nema mnogo pa se zbog toga i nije nikad otvorila nijedna optička "uradi sam" radionica. Čini se da zanimanje za astronomiju zahvaća ljude nasumično pa nije čudo da se za nj zainteresiraju ljudi u čijoj su državi uvjeti za to nikakvi.
Sreća u nesreći je to što su neki hrabriji astronomi amateri, kao pokojni Berislav Bračun - Beri sa Čiova i ostali, počeli kopati po internetu u potrazi za materijalom za izradu teleskopa. Tako su naišli na stranice Cloudynights i Surplusshed, koje su naravno - iz Amerike, a koje prodaju polovnu optiku, bilo da je vojna ili bilo da su rabljeni teleskopi. I tako je olakšana nabava stakla, okulara, objektiva i tako je to krenulo. 2004 - 2005 godine izrada teleskopa u Hrvatskoj naglo je buknula. Treba opet napomenuti da kad se tek krenulo u nabavu optike iz Amerike, bilo je mnogo problema i zavrzlama sa carinom, ispočetka nije išlo uopće, moralo se sto ljudi na carini i pošti uvjeravati da ne morate imati obrt ili firmu da bi se moglo uopće naručivati leće. Ustroj carine je bilo nepromijenjen još iz doba Jugoslavije, sa zastarjelim pravilima koja propisuju jedino ono što se ne smije, tako da smo imali velikih problema. Najviše nam je za povezivanje istomišljenika pomogla newsgrupa hr.fido.astronomija preko koje su se upoznali mnogi astronomi amateri i razmijenili iskustva i što je najvažnije materijal za izradu teleskopa. Tijekom toga razdoblja je Zlatko Ciganj, inače član astronomskog akademskog društva Rijeka osnovao firmu Optički instrumenti Optimus sa širokom ponudom teleskopa raznih proizvođača. Kod njega se mogu nabaviti i pojedini dijelovi za teleskop, gotova zrcala te okulari, razni astronomski pribor i sl. Kasnije je otvorena i druga trgovina, Teleskop centar u Zagrebu.
Moj 250mm teleskop kućne izrade
Berijevo fino izbrušeno zrcalo promjera 400mm
brušenje mog 300mm zrcala
Za vrijeme bivše Jugoslavije stanje je bilo nešto bolje. U optičkoj industriji "VEGA", u Ljubljani mogli ste nabaviti optiku za izradu teleskopa. Što je još najzanimljivije, tamo ste mogli i aluminizirati zrcala i to kvalitetno, sa zaštitnim kvarcnim slojem! To su još radili Ghetaldus u Zagrebu, te optička industrija "Zrak" u Sarajevu! Šezdesetih i sedamdesetih godina u bivšoj državi su bili popularni raketno modelarstvo, amaterska izrada teleskopa i tehnički orijentirani hobiji općenito, a sve zbog NASA-inog programa Apollo kada su ljudi letjeli na Mjesec. U tadašnjem časopisu "Kosmoplov", beogradskog izdavača bila je u cijelosti prikazana izrada zrcala i montaže za teleskop. Bili su to opsežni tekstovi Mladena i Gorana Hudeca. Materijal za izradu teleskopa mogao se nabaviti preko povjerenika u školama da bi došlo jeftinije zbog velikog broja narudžbi. Danas nažalost toga nema, pa se moramo snalaziti na razne načine. Npr. kao staklo za zrcalo može dobro poslužiti staklo okruglih brodskih prozora, no ni njega nema nigdje kupiti, nego morate imati sreće ako naletite na osobu koja ga slučajno ima, a da mu ne treba. Ja sam baš bio te sreće. Zrcalo mog teleskopa izbrusio sam od takvog brodskog stakla promjera 150mm, debljine 19mm. Njega i još jedan pyrex promjera 250mm i debljine 50mm kupio sam kod gospodina Marija Peručića iz Splita. Kod njega sam kupio i jedan kvalitetan akromatski objektiv promjera 80mm fokusa 500mm (C80/500), izvađen iz Zeissovog dvogleda Asembi. Sedamdesetih godina Mario se bavio izradom teleskopa pri tadašnjem DAAS-u i otkupio je dva diska od prozorskog stakla promjera 150mm, debljine 19mm u splitskom rezalištu brodova "Brodospas", dok je onog većeg od 250mm promjera kupio u Njemačkoj, u jednoj optičkoj radionici. Akromatski objektiv je kupio na vojnom otpadu bivše JNA.
300mm dobson
Budući da je kod nas opskrba materijalima i dijelovima za teleskop otežana, cijelu izradu teleskopa treba nažalost prepustiti slučaju. Treba uporno tražiti ako netko ima ponegdje nešto zabačeno u kutu šupe. Ali takvu šansu možete čekati godinama i ne morate na to naići. Dočim nešto nema kupiti, tada su vam izgledi da to nabavite jako mali ili nikakvi. Sve se može kupiti jedino u Americi i drugdje vani jer mi nemamo ništa, mi smo zadnja rupa na svirali što se tiče izrade teleskopa. Poštarina koju treba platiti iod Amerike od nas znade premašiti i cijenu kupljenog proizvoda pa je to izvedivo kad se teleskopi ili dijelovi naručuju "čoporativno". Tako se poštarina dijeli po broju naručitelja. Akromatski objektiv sa Surplussheda 127/1200mm košta oko 150$, za kupce iz SAD poštarina je 5$, a njima je životni standard daleko bolji od našeg. Kada ga naruči netko iz Evrope, poštarina znade biti i 75$, a problem je još i to što sve što ima vrijednost veću od nekih 60$ (računajući i poštarinu) podliježe oporezivanju, a nameti koji se tada naplaćuju, premašuju i cijenu samog objektiva! Tek tada nastaje petljanac jer vas kojekakve isfrustrirane bakice na carini počnu pilati čak i sa pitanjima tipa: "-A što će tebi to?", a sve samo da vas pošteno ogule. Tako da vas sve skupa dođe i 400$, amera samo 155$, a on ima plaću 3000$, a ja 3000kn – smiješno! Još vas pokušavaju natjerati da za pišljivi paketić od 30$ morate ići špediteru, a ovaj vam nabije troškove špedicije od kojih vam padne mrak na oči! Sve su to posljedice neusklađenosti, nemara i neznanja, te zastarjelosti sustava, zakona, carinskih i poštanskih uredbi! Na Cloudynightsu gledam kako se ameri razbacuju pa kad im je tako povoljno onda uzmu i po dva ta 127mm objektiva i busaju se kako su sastavili 127mm mega dvogled, a ja s ove strane Atlantika slinim i tužno gledam obješenih ramena kao posljednji glišo! Već dugo tih 127mm objektiva nema na lageru jer su Ameri sve razgrabili, a toga kod njih ionako ima na buvljacima koliko hoćeš i sve je to ostalo u Americi jer ih se mi zbog carine ni ne usuđujemo naručivati tako da kod nas nitko nema taj objektiv. Tražeći po internetu saznao sam da su ga osim Amera jedino još Brazilci naručivali. Balkan i ATM su nespojivi pojmovi! Ako i nešto kod nas ima kupiti, npr. građevinska PVC cijev velikih promjera, prodavač će reći da to nije za prodaju običnim građanima, nego veleprodaja za građevinska poduzeća kojima oni prodaju cijevi u količini od po 50 i više komada. Zamislite kako je tako komplicirano kupiti jednu običnu glupu kanalizacijsku cijev! Čovjek pomisli da je to baš zato jer tu cijev misli upotrijebiti za teleskop! Imate dojam da vam se netko ruga, te vam više puta dođe da dignete ruke od tih silnih uzaludnih pokušaja!
Ista je situacija što se tiče smole za poliranje. U Hrvatskoj ima povjerenik preko kojeg se iz firme Schott iz Njemačke nabavljaju optička stakla i posebna optička smola za poliranje zvana Gugolz, ali pojedinac tu smolu ne može kupiti jer nije za prodaju građanima, već samo za institute kao što je "Ruđer Bošković" u Zagrebu. Tada sam morao žicati smolu kod njih i ljubaznošću gospodina Severovića sa instituta dobio sam pola kilograma smole. U razdoblju od 2004 do 2007 godine, susretljivošću osoblja na "Ruđeru" smo mogli aluminizirati zrcala koja smo izrađivali, no poslije toga opet ništa jer im to nije u opisu posla. 2010 godine su nam djelatnici zagrebačkog "Ghetaldusa" omogućili da gore aluminiziramo zrcala, što je opet propalo nakon pet godina jer ni njima to nije u opisu posla! Dakle opet isti problem. Do danas je najveći problem kao i u samom početku ostala ta nesretna aluminizacija zrcala. Nikako na zelenu granu sa tom stavkom, čak su institut Ruđer Bošković i Ghetaldus naposljetku rashodovali komore za aluminizaciju i okrenuli se nabavi gotove optike iz inozemstva! Inače su cijene aluminizacije zrcala u Evropi vrlo visoke, otprilike 140$ samo za zrcalo od 150mm, zbog čega nitko u Hrvatskoj zasad ne želi brusiti zrcala, tako da je to sve stalo. Bilo je inače prije i pokušaja da se u samogradnji napravi vakuum komora u Hrvatskoj, inicijativom nekih od entuzijasta kao što je naš Željko Andreić iz Zagreba. No to je velik problem jer tu ima mnoštvo stavki kao što su dihtanje poklopca komore, uspješnost postizanja visokog postotka vakuuma i kvalitetno nanošenje aluminijskog sloja. Da ne govorimo o tehnologiji nanošenja kvarcnog zaštitnog sloja na zrcalo! Globalna kriza i recesija 2009 godine ostavila je posljedice na opći interes ljudi za ATM u Hrvatskoj pa je tako propao i Korenica ATM 2009 koji se trebao održati 7-9. kolovoza 2009. Članovi astronomskog društva Korenica su imali u vidu naručiti komoru za aluminizaciju iz inozemstva, točnije iz Poljske, no to je propalo zbog recesije 2009. Astronomsko društvo Beskraj je otkupilo vakuum komoru koju je izradio Željko Andreić i sada (2022) je pokušavaju osposobiti za rad. Postoji ion beam deposition tehnologija, koja koristi magnetron za isparavanje kvarcnog zaštitnog sloja. Nadamo se skorašnjem uspjehu članova AD Beskraja da konačno slože prvu potpuno funkcionalnu astroamatersku vakuum komoru u Hrvatskoj, koja će biti u potpunosti u rukama astronoma amatera! Tada bi ljudi opet počeli sa masovnijom izradom teleskopa. Bilo bi tu mnogo zainteresiranih!